недеља, 16. фебруар 2014.

Drvo za vešanje - Sjaj Slobode

''Dolaziš li do drveta gde obesiše čoveka
Optuženog da je ubio troje?
Čudne stvari tu se desiše. 
Neće biti ništa čudnije
Ako se sretnemo u ponoć,
Kraj drveta za vešanje.

Dolaziš li do drveta gde mrtav čovek
Dovikivaše svojoj dragoj da beži?
Čudne stvari tu se desiše.

Neće biti ništa čudnije 
Ako se stretnemo u ponoć,
Kraj drveta za vešanje.

Dolaziš li do drveta do kojeg ti rekoh da pobegdeš,
Da oboje budemo slobodni?
Čudne stvari tu se desiše.
Neće biti ništa čudnije
Ako se stretnemo u ponoć,
Kraj drveta za vešanje.

Dolaziš li do drveta da pored mene nosiš
Ogrlicu od konopca?
Čudne stvari tu se desiše.
Neće biti ništa čudnije
Ako se sretnemo u ponoć,
Kraj drveta za vešanje. ''

 - Suzan Kolins, Sjaj Slobode  (Igre Gladi 3. deo)













                                    Prevod: Alnari d.o.o

субота, 15. фебруар 2014.

Priča o tri brata - Hari Poter i Relikvije smrti

'' Bila jednom tri brata koja su putovala pustim, vijugavim putem u suton. Posle nekog vremena braća dođošedo reke koja je bila odaveć duboka da bi je preplivali. Međutim, braća su bila vična magijskim veštinama, stoga prosto mahnuše štapićima i učiniše da se preko ove opasne vode stvori most. Napola su ga prešli kada im put prepreči figura sa kapuljačom. I Smrt im se obrati. Bila je besna što je na prevaru ostala bez tri nove žrtve, pošto bi se putnici obično udavili u reci. Ali Smrt je bila lukava. Pravila se da čestita trojici braće na njihovoj magiji, te reče da je svaki od njih zaslužio nagradu zato što su bili tako mudri da je izbegnu. I tako najstariji brat, koji beše ratoboran čovek, zatraži štapić moćniji od ijednog drugog: štapić koji uvek mora da donese pobedu svom gospodaru, štapić dostojan gospodara koji je pokorio samu smrt! Stoga, Smrt ode do starog zovinog drveta na obali reke i od jedne njegove grane napravi štapić, koji dade najstarijem bratu.
 Zatim drugi brat, koji beše ohol čovek, odluči da još više ponizi Smrt, te joj zatraži moć da prizove i druge iz smrti. A Smrt uze kamen s obale reke i dade ga drugom bratu rekavši mu da će kamen imati moć da vrati mrtve.
 A onda Smrt upita trećeg, i najmlađeg, brata šta bi on želeo. Najmlađi brat je bio najskromniji ali i najmudriji od njih trojice, i nije imao poverenja u Smrt. Stoga, zatraži nešto što će mu omogućiti da ode sa tog mesta a da ga Smrt ne prati. I Smrt mu, krajnje nevoljno, predade sopstveni nevidljivi ogrtač.

 Tada se Smrt skloni u stranu i dozvoli trojici braće da nastave svojim putem, što oni i učiniše, čudeći se pustolovini koju su upravo doživeli i diveći se darovima koje im je Smrt podarila.
 Vremenom, braća se razdvojiše i svaki se zaputi svojim putem.
 Prvi brat je putovao dalje nekih nedelju dana, i stigavši u jedno zabačeno selo potraži čarobnjaka sa kojim je bio u zavadi. Naravno, sa Starozavnim štapićem kao svojim oružijem nije mogao da izgubi u dvoboju koji je usledio. Ostavivši svog neprijatelja mrtvog na tlu, najstariji brat produži do krčme, gde se glasno hvalisao moćnim štapićem koji je oteo od Smrti lično, i kako ga je on učinio nepobedivim.
Iste te noći, drugi čarobnjak se prišunjao najstarijem bratu dok je ovaj ležao u postelji, naliven vinom. Lopov je uzeo štapić, a usput i prerezao grkljan najstarijem bratu.
I tako je Smrt osvojila prvog brata.



U međuvremenu, drugi brat se zaputio ka svom domu, gde je živeo sam. Tu je izvadio kamen koji je imao moć da prizove mrtve i tri puta ga okrenuo u ruci. Na njegovo iznenaženje i radost, obličje devojke koju je nekada želeo da oženi, pre njene prerane smrti, istog trena se pojavi pred njim.
Ali, ona bejaše 
tužna i hladna, kao da ju je od njega odvajao nekakav veo. Iako se vratila u svet smtnih, ona nije zapravo pripadala tu, te je patila. Najzad drugi brat, poludevši od beznadežne čežnje, ubi sebe ne bi li joj se zbilja pridružio.
I tako je Smrt prisvojila i drugog brata.





Ali, iako je mnogo godina tragala za trećim bratom, Smrt nikako nije uspevala da ga pronađe. Tek kada je zašao u duboku starost, najmlađi brat najzad skinu Ogrtač nevidljivosti i dade ga svome sinu. A zatim se pozdravi sa Smrću kao sa starim prijateljem i drage volje pođe s njom, te oni ravnopravni, zajedno napustiše ovaj život.''













петак, 13. децембар 2013.

Bilbove i Golumove zagonetke






-''Što raste iz zemlje kad ne vidi niko,
od drveća više, 
uvis, uvis ide,
a ne raste nikad?'' 
  • Planina


-''Trideset belih konja na brdu crvene boje
prvo zagrizu,
zatim topoću,
zatim mirno stoje.''
  • Zubi







-''Bez glasa cvili,
bez krila leprša,
bez ruku šiba,
bez usta gunđa.''
  • Vetar


-''Oko na plavom licu,
ugleda oko na zelenom licu.
''To oko je nalik na ovo oko''
reče prvo oko,
''Samo je nekako nisko, 
uopšte nije visoko''. ''
  • Zalazak Sunca


-''Kutija bez šarki, ključa ili vrata,
a unutra skriven sadržaj od zlata.''
  • Jaje


-''Ne može se videti, ne može se osetiti,
ne može se čuti, ne može se namirisati.
Leži iza zvezda i ispod brda,
i sve prazne rupe puni,
prethodi svemu i sledi sve,
završava život, ubija osmeh.''
  • Tama


-''Živa bez vazduha,
k'o smrt je hladna;
nikad žedna, uvek pije,
u oklopu sva, ne zveči nikad.''
  • Riba


-''Bez nogu leži na jednoj nozi,
pored nje sede dve noge na tri noge,
a i četiri noge dobiju malo.'
  •  Riba na tanjiru, čovek sedi na stolici i daje mački kosti.



-''Ova stvar sve proždreće:
ptice, zveri, stabla, cveće
železo glođe, čelik grize;

tvrdi kamen u prah melje;
sruši grad, uništi kralja,

a planine u dol valja.''
  • Vreme
 -''Šta imam u džepu?''
  • E sad, ova zagonetka je zanimljiva, zato što nije prava zagonetka. Bilbo je, razmišljajući koju zagonetku da da Golumu, napipao prsten u džepu i zapitao sam sebe šta on to ima u džepu. Golum je to shvatio kao zagonetku i strašno se uznemirio. Bilbo je dao Golumu tri pokušaja. Pošto je Golum iskoristio sva tri pokušaja, a ni jednom nije pogodio, morao je da odvede Bilba do izlaza iz pećine. Golumovi pokušaji su bili: Ruke, nož, kanap ili ništa. Bilbu je u džepu bio Golumov ''prekrasni'' sa kojim je stalno pričao.
-Hobit, Poglavlje peto: ZAGONETKE U TAMI

недеља, 8. децембар 2013.

Maglene Gore (Misty Mountains)

 ''Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i špilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da tražimo svetlo začarano zlato.

Patuljci drevni moćne baciše čini,
Dok odzvanjahu čekići ko zvona u visini
U dubinama, tamne gde stvari spiju,
U šupljinama dvornica pod pustolijom.



Tu starom kralju i gospodar-vilovnjaku
Mnogu blistavog zlata šaku
Oni izradiše i iskovaše, i svetlosti oni zarobiše
Da skriju je u dragulje na balčaku.


Na srebrnu kolajnu nadenuše
Cvatuće zvezde, krune navesiše
Zmaj-vatrom, u žici svitoj

Meseca i sunca  sjaj su sliti.

Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i špilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da ištemo naše izgubljeno zlato.

Pehare tamo rezbariše za se
I harfe  od zlata; gde čovek živ ne sme.
Tu oni vekovahu, bezbrojne pevahu pesme
Što ne ču ih ni vilovnjak ni čovek.

Borovi urlikahu u visini,
Vetrovi su ječali u tmini,

Žarila se vatra, žurila plamenjem svojim;
Drveće poput baklji sjajnih buknulo je.


Zvona su zvonila u dolu
I ljudi, bledi, pogledali gore;
Dah zmajev, od same vatre ljući
Sravni im kule i krhke kuće.

Dimila se planina na mesečini;
A patuljci, čuvši korake sudbine,
Jurnuše smrtno iz svog dvora da padnu
Pod noge mu i pod mesečinu hladnu.

Daleko za maglene gore divlje
U tamnice duboke i škiljave špilje
Krenut moramo u svitanje zato
Da otmemo mu naše harfe i zlato!''

-Hobit ili tamo i natrag (Dž. R. R. Tolkin)- 1. Neočekivani gosti




Pesma u filmu:
 


Ova pesma me je podstakla na sakupljanje pesama i priča, tako da bi bio red da nju prvu objavim. Sva prava prevoda idu izdavačkoj kući Solaris.