петак, 13. децембар 2013.

Bilbove i Golumove zagonetke






-''Što raste iz zemlje kad ne vidi niko,
od drveća više, 
uvis, uvis ide,
a ne raste nikad?'' 
  • Planina


-''Trideset belih konja na brdu crvene boje
prvo zagrizu,
zatim topoću,
zatim mirno stoje.''
  • Zubi







-''Bez glasa cvili,
bez krila leprša,
bez ruku šiba,
bez usta gunđa.''
  • Vetar


-''Oko na plavom licu,
ugleda oko na zelenom licu.
''To oko je nalik na ovo oko''
reče prvo oko,
''Samo je nekako nisko, 
uopšte nije visoko''. ''
  • Zalazak Sunca


-''Kutija bez šarki, ključa ili vrata,
a unutra skriven sadržaj od zlata.''
  • Jaje


-''Ne može se videti, ne može se osetiti,
ne može se čuti, ne može se namirisati.
Leži iza zvezda i ispod brda,
i sve prazne rupe puni,
prethodi svemu i sledi sve,
završava život, ubija osmeh.''
  • Tama


-''Živa bez vazduha,
k'o smrt je hladna;
nikad žedna, uvek pije,
u oklopu sva, ne zveči nikad.''
  • Riba


-''Bez nogu leži na jednoj nozi,
pored nje sede dve noge na tri noge,
a i četiri noge dobiju malo.'
  •  Riba na tanjiru, čovek sedi na stolici i daje mački kosti.



-''Ova stvar sve proždreće:
ptice, zveri, stabla, cveće
železo glođe, čelik grize;

tvrdi kamen u prah melje;
sruši grad, uništi kralja,

a planine u dol valja.''
  • Vreme
 -''Šta imam u džepu?''
  • E sad, ova zagonetka je zanimljiva, zato što nije prava zagonetka. Bilbo je, razmišljajući koju zagonetku da da Golumu, napipao prsten u džepu i zapitao sam sebe šta on to ima u džepu. Golum je to shvatio kao zagonetku i strašno se uznemirio. Bilbo je dao Golumu tri pokušaja. Pošto je Golum iskoristio sva tri pokušaja, a ni jednom nije pogodio, morao je da odvede Bilba do izlaza iz pećine. Golumovi pokušaji su bili: Ruke, nož, kanap ili ništa. Bilbu je u džepu bio Golumov ''prekrasni'' sa kojim je stalno pričao.
-Hobit, Poglavlje peto: ZAGONETKE U TAMI

недеља, 8. децембар 2013.

Maglene Gore (Misty Mountains)

 ''Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i špilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da tražimo svetlo začarano zlato.

Patuljci drevni moćne baciše čini,
Dok odzvanjahu čekići ko zvona u visini
U dubinama, tamne gde stvari spiju,
U šupljinama dvornica pod pustolijom.



Tu starom kralju i gospodar-vilovnjaku
Mnogu blistavog zlata šaku
Oni izradiše i iskovaše, i svetlosti oni zarobiše
Da skriju je u dragulje na balčaku.


Na srebrnu kolajnu nadenuše
Cvatuće zvezde, krune navesiše
Zmaj-vatrom, u žici svitoj

Meseca i sunca  sjaj su sliti.

Daleko preko maglenih gora hladnih
Do tamnica dubokih i špilja starih
Moramo na put u svitanje zato
Da ištemo naše izgubljeno zlato.

Pehare tamo rezbariše za se
I harfe  od zlata; gde čovek živ ne sme.
Tu oni vekovahu, bezbrojne pevahu pesme
Što ne ču ih ni vilovnjak ni čovek.

Borovi urlikahu u visini,
Vetrovi su ječali u tmini,

Žarila se vatra, žurila plamenjem svojim;
Drveće poput baklji sjajnih buknulo je.


Zvona su zvonila u dolu
I ljudi, bledi, pogledali gore;
Dah zmajev, od same vatre ljući
Sravni im kule i krhke kuće.

Dimila se planina na mesečini;
A patuljci, čuvši korake sudbine,
Jurnuše smrtno iz svog dvora da padnu
Pod noge mu i pod mesečinu hladnu.

Daleko za maglene gore divlje
U tamnice duboke i škiljave špilje
Krenut moramo u svitanje zato
Da otmemo mu naše harfe i zlato!''

-Hobit ili tamo i natrag (Dž. R. R. Tolkin)- 1. Neočekivani gosti




Pesma u filmu:
 


Ova pesma me je podstakla na sakupljanje pesama i priča, tako da bi bio red da nju prvu objavim. Sva prava prevoda idu izdavačkoj kući Solaris.